U odsustvu političkog dijaloga, Ustavni sud često djeluje kao filter kroz koji se politički konflikti prevode u ustavno-pravne sporove, a povremeno smo, u skladu s odlukama, bili proglašavani „krivcima“ od strane pozicije ili opozicije, saopštila je predsjednica tog suda Desanka Lopičić. Ona je u intervjuu za „Dan“ saopštila da je Ustavni sud u prošloj godini usvojio 2,73 odsto podnijetih ustavnih žalbi, dodajući da su u poslednje dvije godine efikasnost u odlučivanju poboljšali za 90 odsto.
● Skupština je Zakonom o sprečavanju korupcije propisala „državne penzije“ za predsjednike skupština, vlada i države, kojim su propisani uslovi za odlazak u penziju najviših državnih funkcionera mimo svih uslova. Ustavni sud je nedavno pokrenuo postupak ocjene tih odredaba. Međutim, slične odredbe u drugom zakonu poništili ste 2010. godine. Kako gledate na činjenicu da zakonodavac iznova donosi neustavne propise? Da li postoji neki ustavni mehanizam kojim bi se takva praksa mogla zaustaviti u budućnosti?
– Kao što ste i primijetili, postupak je pokrenut u predmetu koji zaista ima sličnosti sa odredbama koje su poništene 2010. godine. Nažalost, ne mogu detaljnije govoriti na ovu temu zbog toga toga što je postupak ocjene ustavnosti tih odredaba zakona još u toku, posebno ne u smislu prejudiciranja njihove neustavnosti. Ipak, načelno govoreći, ne postoji „zabrana“, odnosno zakonski mehanizam na osnovu kojega Ustavni sud može „zaustaviti“ donošenje neustavnih propisa. Svakako, ovu pojavu možemo posmatrati u okviru političke oportunosti pa, ako hoćete, i demokratskog kapaciteta zakonodavca.
● Koliko je Ustavni sud u toku 2016. godine primio ustavnih žalbi i da li bilježite pad ili rast broja primljenih predmeta u odnosu na godinu lani? Prema dosadašnjoj praksi, u koliko slučajeva su ustavne žalbe bile opravdane?
– Zaključno sa 23. decembrom, pred Ustavnim sudom Crne Gore izjavljene su 843 ustavne žalbe. Ovaj broj je manji od broja ustavnih žalbi koje su podnijete u 2015. godini, kada je zabilježeno 1.109 podnijetih žalbi. U 2016. godini, Ustavni sud je odlučivao povodom 1.024 žalbe i usvojio njih 28, odnosno 2,73 odsto. Odbijene su 734 žalbe, odnosno 71,74 odsto, dok je odbačeno njih 258, odnosno 25,21 odsto. Konačno, obustavljena su četiri postupka po ustavnim žalbama, odnosno 0,39 odsto.
● S obzirom na veliki broj predmeta koji dobijete, da li su Ustavnom sudu potrebni jači kapaciteti, odnosno veći broj sudija? Koji su to problemi koji su bili najizraženiji u toku 2016. godine, sa kojima ste se susretali u svom radu?
– Naravno da bi nam dobrodošao veći broj sudija, vjerovatno ne postoji predsjednik ili predsjednica suda koji bi vam dao drugačiji odgovor. Ovo posebno zbog obima i složenosti zadataka koje kroz svojih devet nadležnosti obavlja Ustavni sud. Naravno, ograničeni kapaciteti nijesu, niti smiju uticati na efikasno odlučivanje. Naprotiv, imajući u vidu priliv predmeta, nije teško zaključiti da Ustavni sud sa trenutnim kapacitetima postiže efikasnost u odlučivanju. Tako smo samo u odnosu na ranije godine u poslednje dvije godine efikasnost u odlučivanju poboljšali na preko 90 odsto. Ako se uzme u obzir da su u pitanju predmeti različite pravne složenosti, onda ocjena o efikasnosti dodatno dobija na značaju. Na kraju, napominjem i da Ustavni sud ne zaostaje u pogledu ažurnosti za ustavnim sudovima u regionu i šire, što je potvrđeno i na poslednjoj regionalnoj konferenciji koju smo održali prošle nedjelje. Podsjetiću da Ustavni sud vrlo često u odsustvu političkog dijaloga, djeluje kao filter kroz koji se politički konflikti prevode u ustavno-pravne sporove. Iako nijesmo bježali od svoje uloge da postupamo kao jedini organ kojem je dozvoljno da političku volju podvodi pod pravo u skladu s Ustavom, i to u svakom konkretnom predmetu, napominjem da nijesmo uvijek imali jednostavne zadatke pred sobom. Povremeno smo, u skladu s odlukama, bili proglašavani, uslovno govoreći „krivicima“, od strane pozicije ili opozicije. Ipak, vjerujem da smo naše zadatke obavljali ustavno, zakonito, i profesionalno.
● Da li je Ustavni sud razmatrao inicijativu za ocjenu ustavnosti svog pravilnika? Iz pojedinih NVO je isticano da je pravilnik neustavan, te da su njime sudije dale sebi ovlašćenja koja im po Ustavu ne pripadaju. Kako to komentarišete?
– Razumijem da je ovo pitanje motivisano povećanom pažnjom javnosti za ovu temu, ipak, nažalost, moram vas uskratiti za konkretniji odgovor, imajući u vidu da je ovo predmet koji je u radu. Javnost će, i u ovom kao i u drugim, blagovremeno biti obaviještena o ishodu odlučivanja u ovom predmetu.
● Ustavnom sudu je dostavljena inicijativa i zbog slučaja novinara Tufika Softića. Kada će se ta inicijativa naći na dnevnom redu suda?
– Pomenuta ustavna žalba je dostavljena Ustavnom sudu 12. januara 2016. godine. Podsjećamo da je rok za odlučivanje po ustavnim žalbama, pa i po ovoj, 18 mjeseci od dana pokretanja postupka pred Ustavnim sudom. Očekujem da će Ustavni sud i po ustavnoj žalbi koju navodite odlučiti u zakonom propisanom roku.
A.OSTOJIĆ
Nijesu postupali po
svojim inicijativama
● Koliko postupaka provjere ustavnosti i zakonitosti propisa je Ustavni sud pokrenuo po svojoj inicijativi u 2016. godini? U koliko slučajeva je utvrđena neustavnost tih propisa?
– Na sličnu temu smo razgovarali početkom prošle godine, i to ovlašćenje Ustavni sud nije koristio tokom 2016. U vezi sa tim, ponavljam da u strogo pravnom smislu, ne bi se moglo prihvatiti ovlašćenje Ustavnog suda da samostalno pokreće postupak normativne kontrole. Nekoliko razloga zaslužuju da budu pomenuti: prejudicira se konačna odluka i protivno je pravnom načelu da nema suđenja bez tužbe, odnosno pravilu da niko ne može biti sudija u svojoj stvari. Kao što znate, pokretanje ex officio postupaka u ustavnoj sudskoj praksi evropskih država je veoma rijedak izuzetak koji se može naći u uporednom ustavnom pravu. Takođe, ex officio pokretanje postupka nosi sa sobom rizik velike koncentracije moći u posjedu Ustavnog suda koji je u poziciji da „bira“ zakone i druge propise koje će podvrgnuti ustavnoj kontroli. U ovom kontekstu treba imati u vidu da je uloga Ustavnog suda upravo da osigura da vršenje najviših državnih funkcija bude u skladu sa ustavnim principom podjele vlasti.